Prva četiri prvenstva Hrvatske odvijaju se u ratnim uvjetima. Hajduk osvaja 3 prvenstva i 2 kupa u tom razdoblju. Torcidu u tom periodu mahom nose mlađe snage (velika većina starijih na fronti) i podružnice (zbog ratnih okolnosti su gostovanja vrlo otežana). Prijelomna sezona za grupu je sudjelovanje Hajduka u Ligi prvaka 1994/95. Torcida sve utakmice i gostovanja (Varšava, Bukurešt, Lisabon, Bruxelles) odrađuje vrhunski i u velikom broju, ali većina se slaže da je upravo ta sezona bila ključna za promjenu imidža grupe iz prilično underground ultra grupe u skoro pa narodni pokret. Još jedna važna stvar se veže za vrijeme Lige Prvaka – na prvu utakmicu Hajduk – Benfica u Split je došao jedan kombi navijača Benfice – tada relativno nove grupe zvane No Name Boys. Iz poštovanja prema putu koji su prevalili te dolasku u ratnu zemlju, nitko ih nije dirao nego su prilično dobro dočekani u Splitu. Na povratku su imali prometnu nesreću u kojoj su poginula 3 pripadnika NNB – Rita, Gulit i Tino. Kako bi im odali počast pripadnici Torcide su krenuli istim putem kombijem na uzvratnu utakmicu. Trojica pripadnika Torcide prije utakmice na Luzu prošla su preko cijelog terena do tribine s navijačima Benfice s vijencem za njihove poginule pripadnike, što je čitavi stadion dočekao sa oduševljenjem, pljeskom i suzama. Na toj utakmici No Name Boysi dižu veliki transparent “Freedom for Croatia” (Hrvatska je još uvijek bila u ratu), što je bio i konačni pečat na početak prvog inozemnog prijateljstva Torcide s drugom navijačkom skupinom.

U tom razdoblju se događa i prvi ozbiljniji incident s Bad Blue Boys-ima, 27.11.1994. u Zagrebu.